Danas svi primjećujemo puno otuđenosti i samodostatnosti. Ljudi kao da sve više postaju nezainteresirani jedni za druge. Kao svećenik prvenstveno sam pozvan voditi ljude prema Bogu, biti posrednik između Boga i ljudi. Moliti s njima i za njihove potrebe, ali i povezivati ih međusobno, rekao nam je o. Marjan Jeftimov s kojim smo porazgovarali u povodu blagdana Preobraženja Gospodnjeg koji je u jaskanskoj grkokatoličkoj župi proslavljen svečanom liturgijom u srijedu 6. kolovoza

Otac Jeftimov, došao je u Jastrebarsko za župnika prije šest godina nakon imenovanja o. Milana Stipića za vladiku Križevačke eparhije. Prije toga bio je šest godina župni upravitelj dviju žumberačkih župa, Sošica i Kašta. Zanimljivo je da je rođen na sam Božić, prije 40 godina, u gradu Strumici, u jugoistočnoj Makedoniji. Još u osnovnoj školi rodio se u njemu poziv za svećeništvom. Nakon osnovne škole upisao je klasičnu vjersku gimnaziju u skopskom sjemeništu “Ivan Pavao II“, a školovanje nastavio u zadarskom sjemeništu “Zmajević” gdje je i maturirao, a potom odslužio vojni rok u Makedoniji, te 2004. poslan je  na daljnju formaciju i studij filozofije i teologije u Zagreb, u grkokatoličko sjemenište gdje je diplomirao na Isusovačkom fakultetu na zagrebačkom Jordanovcu. Poslije diplome upisao je postdiplomski studij iz ekumenske teologije na zagrebačkom katoličkom bogoslovnom fakultetu. U ljeto 2011. oženio se sa Cvetankom Dimitrievom, a u jesen 2012. u jaskanskoj grkokatoličkoj crkvi zaređen za svećenika. Taj događaj je zabilježen kao prvo svećeničko ređenje u povijesti grada Jastrebarskog.  S velikim ponosom rekao nam je kako je Bog supruzi Cvetanki i njemu podario troje djece, Doroteu, Veroniku i Leonida.
U Jastrebarskom ste naslijedili mons. Stipića, omiljenog jaskanskog grkokatoličkog župnika i sigurno Vam nije bilo svejedno hoće li i Vas Jaskanci prihvatiti tako dobro. Danas te dileme više nema. Jaskanci o Vama danas govore s velikim poštovanjem.
Možemo li reći da je ta ljubav obostrana?
–Imati dobrog prethodnika je veliki privilegij, ali i obveza. Vladika Milan je, kao jaskanski grkokatolički župnik, zaista bio i ostao omiljen, jer je po prirodi jednostavan, društven i pristupačan. Dalo bi se svakako naći nekih sličnosti među nama, ali, na meni svojstveni način ja nastojim razvijati sve dobre pastoralne prakse koje sam naslijedio i pridonose dobrobiti našoj župnoj zajednici, a isto tako osluškivati i dati župljanima ono što njihove duhovne potrebe zahtijevaju. Savjet jednog svećenika koji mi se duboko urezao u srce i pamet, još iz studentskih dana, glasi: „Za ljude uvijek nađi vrijeme!“. Mene osobno raduje što svećenička služba, možda se tako ne čini, ali uključuje u sebi jednu široku lepezu aktivnosti. Od molitvenog i liturgijskog života, savjetovanja i poučavanja, organizacije raznoraznih susreta i događanja,  uredskih poslova i administracije, pa sve do fizičkih aktivnosti, gradnje, obnove i uređenja građevina i dobra koja su mi povjerena na upravljanje. I zaista, u svim obavezama i dužnostima koje kao svećenik imam i obavljam, najviše radosti i smisla vidim upravo u radu koji uključuje odnos s ljudima, koji od mene kao svećenika traže i žele naći čovjeka i prijatelja s kojim mogu podijeliti svoje brige i radosti. Smatram i držim se toga da najprije imam razumijevanje za ljude na jednoj čisto ljudskoj razini, ali također i na duhovnoj i vjerskoj, jer u meni i preko mene ljudi vide Boga koji me je pozvao u svećeništvo, ne radi mene samoga, nego upravo radi ljude kojima sam dan kao njihov duhovni pastir i otac. A koliko se ljudima dajete toliko ćete i dobiti! Možda ne uvijek onoliko koliko očekujete, ali često se i ugodno iznenadite koliko su ljudi predivni i kako Bog blagoslivlja rad zajednice koju On vodi, a svatko, sa svojim talentima i pozivu, daje svoj osobni doprinos. Dakako da je ljubav s Jaskancima i svima ostalima obostrana. Ljubav smatram da uvijek treba nastojati biti obostrana, jer ako nije, neće niti opstati.
Kad je u pitanju Vaša obitelj, supruga i djeca, jesu li i oni zadovoljni životom u Jastrebarskom?
-Jesu. Ja i moja obitelj smo došli u Jasku neposredno prije što je naše najstarije dijete krenulo u školu. Sada su svi troje osnovnoškolci, dvoje pohađaju i Glazbenu školu,  a svi su još i sportski aktivni. Jaska je jedna izvanredna sredina za obitelji kojima se nude različiti sadržaji i aktivnosti, kako za djecu tako i za odrasle. Predivna priroda i kraj u kojem je sve na dohvat ruke, što je danas velika blagodat. Supruga radi nedaleko od Jaske i to je velika prednost, kako za nju tako i za cijelu našu obitelj, što ne mora daleko i dugo putovati.
Organizirate hodočašća za svoje župljane i sve zainteresirane a imali ste dosad i niz koncerata i kulturnih zbivanja u crkvi koja je poznata po izvrsnoj akustici. Kako ste zadovoljni odazivom naših sugrađana na hodočašća i kulturna zbivanja u crkvi?
–Organizacija hodočašća i kulturnih događaja u našoj župi je započeo moj prethodnik. Ljudi zaista vole hodočastiti s nama i to mi je osobno jako drago. Na taj način se i bolje upoznajemo, a također mnogima je to prilika za susret i upoznavanje bogate kršćanske tradicije i obred koji mi grkokatolici baštinimo i čuvamo. Neki događaji su već postali i tradicionalni, poput hodočašća u naše svetište i župu Kričke kod Drniša, u Ukrajinu i Makedoniju, a isto tako i naši Božićni koncerti i različiti događaji koje organizira Centar za kulturu, a dio programa se održava u našoj crkvi. Posebno mi je drago da smo kao župa i crkva prepoznati i uvršteni kao jedna od lokacija u našem gradu gdje se odvijaju važni kulturni događaji i gdje se okupljaju i nastupaju izvrsni glazbenici.

Jaskanska grkokatolička crkva izgrađena je 2011., kamen temeljac blagoslovio je Papa Benedikt XVI, a  prilikom posvete u oltar crkve ugrađene su moći blaženog Alojzija Stepinca. Od 2014. u hramu se nalazi i posebni relikvijar s moćima sv. Šimuna. Teško je naći crkvu u manjim sredinama s tako značajnim relikvijama. Kakve su reakcije vjernika i dolaze li u posjet crkvi vjernici iz drugih sredina? 
–Da, možda često nismo niti svjesni koliki je to blagoslov za naš grad. Relikvijama ugrađenih u oltaru Blaženi Stepinac povezuje naš jaskanski kraj sa dolinom kardinala i Žumberkom kojeg je posebno volio i zalagao se za njega. Nije nimalo slučajno da su u oltaru blaženikove moći. To je simbol naše povezanosti sa Zagrebačkom metropolijom i crkvenog zajedništva grkokatolika sa Rimskim prvosvećenikom, papom, kao poglavarom svih vjernika katolika. Crkve je građena 2011. godine, kao jubilarni hram, povodom 400 godina od Marčanske unije, odnosno zajedništva grkokatolika na ovim prostorima s Rimom.
Moći sv. Šimuna također su poseban blagoslov za sve nas. Starac Šimun koji je na svojim rukama primio samoga Boga, Isusa, postao je Bogoprimac i zaštitnik djece i obitelji. Svake srijede u 19:00 sati pred moćima sv. Šimuna molimo za zdravlje i potomstvo bračnih parova koji žele zadobiti blagoslov roditeljstva. Prije tri godine osnovali smo i obiteljsku zajednicu koja nosi ime po sv. Šimunu. Dolaze i zovu vjernici iz cijele Hrvatske, pa čak i iz drugih država. Neki koji su daleko redovito šalju nakane za koje molimo.
Danas se može reći da je naša crkva lijepo uređena. U prvoj fazi oslikan je najsvečaniji, oltarni dio. Kroz zadnje dvije godine uspjeli ste završiti i polovicu druge faze uređenja lađe crkve koja je oslikana prekrasnim motivima iz Novog zavjeta, a strop krase motivi velikih blagdana. Tko je sve pomogao u financiranju radova?
–Na crkvi se zadnjih četiri godine izrađuju freske, odnosno oslikavaju se zidovi. Najprije smo krenuli izvana, gdje su izrađene freske na pročelju, a onda su započeli unutarnji radovi. Kao što ste rekli, oltarni dio-svetište je završen u prvoj fazi. Kasnije je oslikana polovica lađe crkve. Do kraja ove godine bismo nastavili sa daljnjim radovima. Nakana nam je da do 2027. godine crkva bude kompletno oslikana, jer tada će naša Križevačka eparhija proslaviti svoj jubilej, 250 godina od osnivanja sa sjedištem i katedralom u Križevcima. Jedan dio proslave toga jubileja održao bi se upravo u našoj jaskanskoj crkvi. Zahvaljujući prilozima župljana, brojnih donatora, naše Križevačke eparhije i najviše našem gradu Jastrebarskom, uspjeli smo do sada oslikati malo više od polovice crkve. Zahvalan sam svima koji su uključeni u ovom projektu i što su prepoznali ovaj zahvat kao jedno hvalevrijedno i važno djelo. Oslikavanjem sama crkva postaje duhovno i kulturno još bogatija i posebnija, a time i atraktivnija brojnim posjetiteljima koji posjećuju naš grad i kraj.
Eto, može se reći da ste odličan primjer dobrog i aktivnog svećenika. Stalno ste među ljudima, puno radite kako s mladima tako i sa starijim obiteljima. Znači li to da vas vaš poziv ispunjava i čini sretnim i što biste za kraj poručili svojim sugrađanima?
–Volim biti s ljudima. Ispunjava me to što mogu nekome pomoći, na bilo koji način. Kao svećenik prvenstveno sam pozvan voditi ljude prema Bogu, biti posrednik između Boga i ljudi. Moliti s njima i za njihove potrebe, ali i povezivati ljude međusobno. Danas svi primjećujemo puno otuđenosti i samodostatnosti. Ljudi kao da sve više postaju nezainteresirani jedni za druge. Takvi stavovi dovode ljude do sebičnosti i nezadovoljstva, depresije i bezvolje za bilo što. A čovjek je stvoren za nešto drugačije, za suživot s drugima koji je ponekad dosta izazovan i zahtjevan, ali samo čovjek koji je upućen na Boga kao svoga Stvoritelja i na svoga bližnjega, može razumjeti što je u životu važno i što ga čini sretnim i zadovoljnim. Zato svima želim poručiti da nastojimo nalaziti vrijeme jedni za druge. Naša iskrena prijateljstva, susretanja i suosjećanja neće zamijeniti niti društvene mreže niti bilo što drugo. Zato smatram da je u odgoju djece i mladih važno naglašavati i učiti ih pravih i tradicionalnih vrijednosti. Čovjek treba biti ponosan na ono što sam jest, a onda kao takav pozvan je prihvaćati druge i drugačije od sebe. Jer svijet bi bio dosadan kada bismo svi bili isti.

 Ivica Krčelić