Uz devedeseti rođendan Mirka Kokota

Svestrani majstor i vrsni glazbenik

Mirko Kokot, naš sugrađanin iz Donje Reke, proslavio je 11. srpnja 2022. svoj devedeseti rođendan.  Rođen je 11. srpnja 1932. u Donjoj Reki kao jedan od šestero djece Slavka i Katarine. Osnovnu školu završio je u Jastrebarskom, a gimnaziju u Karlovcu. Radio je neko vrijeme kao službenik u Kotaru Jastrebarsko, a nakon toga se posvetio poljoprivredi. Bio je oženjen Dragicom rođenom Jugović, s kojom ima sina jedinca Ivana.

Mirko je bio jedan od osnivača proslavljenog donjorečkog tamburaškog sastava Slavuji, 50-ih i 60-ih godina iznimno popularnog u cijelom jaskanskom kraju. Svirao je harmoniku, bas, violinu i brač. Njegov vršnjak, najbolji prijatelj i svojevrsni zaštitni znak Slavuja bio je Bolto Kejas (1932 – 2016), nenadmašni basist i pjevač, koji je svojim bajsom ispratio na stotine svadbi. Mirko se rado sjeća i ostalih Slavuja, među njima naročito Vladimira Brace Nežića (bugarija), Petra Kolara (violina) i Slavka Kurtalja iz Plešivice (klarinet). Zamolio nas je da svakako spomenemo i brojne druge vrsne svirače koji su obilježili dugotrajno djelovanje Slavuja: Tomo Nežić, Stjepan Lacković, Mirko Nežić, Pavao Nežić, Nikola Mulig, Miljenko i Juraj Kokot, Dragutin Jurković Kefar iz Zdihova… Među njima počasno mjesto u povijesti Donje Reke svakako zauzima vrijedni crkveni odbornik Tomo Nežić (1934), koji je proteklih desetljeća stajao na čelu mnogih donjorečkih akcija, od kojih se naročito ističe gradnja kapele Kraljice mira (1996).

3) Tamburaški sastav Slavuji, 22. I. 1964; stoje slijeva: Vladimir Nežić, Bolto Kejas i Mirko Kokot; čuče: Nikola Mulig (lijevo) i Slavko Kurtalj (desno); sjedi Petar Kolar (mladenac)

Po završetku sviračke karijere Mirko je podučavao mnoge mlade Rečane u sviranju različitih glazbala. S posebnom radošću pamti kako je zajedno s Boltom Kejasom i prijateljima godinama organizirao nezaboravne i neponovljive donjorečke fašničke mimohode, kojih se sjećaju mnogi naraštaji Jaskanaca.
Mirko Kokot, svestrani majstor ”zlatnih ruku”, bio je svojim mještanima desetljećima na usluzi kod popravka motornih prskalica, kod klanja svinja i pripremi odličnih krvavica i češnjovki, kod postavljanja keramičkih pločica i namještaja, kod svih mogućih građevinskih radova.
Mirkov sin je Ivan Kokot (1957), popularni jaskanski taksist, časnik Hrvatske vojske i dragovoljac Domovinskog rata. Javnosti je poznat i Mirkov unuk Velimir Kokot (1984), dobitnik Nagrade Grada (2009), istaknuti glumac jaskanskog kazališta. Nastupio je u mnogim predstavama autora i redatelja Nine Škrabea, nagrađivan kao najbolji glumac na županijskim kazališnim smotrama. Za ulogu Marka Uzorinca u predstavi “Ljubica” i za ulogu Ivana Kovača u predstavi “Kidaj od svoje žene” nagrađen je i na državnim smotrama u Kastvu. Bio je uspješan i kao sportaš, vrsni košarkaš i biciklist.
Mirko Kokot, tih, skroman, još uvijek vrlo vitalan čovjek i omiljen susjed, u posljednje se vrijeme najviše razveseli dolasku svojih praunuka (Vid, Eva, Rita i Pavao).

MH