22.10.2020. Godine brzo prolaze, a „najbolje“ se to osjeti kad se sjetite svojih najmilijih kojih više nema među vama
Životni tempo i nove situacije sve nas skupa usmjeravaju na pogled prema sutrašnjem danu i budućim vremenima. Naravno, postoje i dani koji vraćaju u prošlost. Povodom toga treba se prisjetiti rodbine, prijatelja i ljudi koji su ostavili traga u društvenoj zajednici našega Grada Jastrebarsko. Jedna od takvih osoba je i moj bivši školski kolega Marijan Bosilj (rođen 21. svibnja 1959. – preminuo 24. listopada 2000.).
Marijan je sa mnom polazio više razrede osnovne škole i prva dva razreda srednje škole u Jastrebarskom. Iz tih godina ga se vrlo dobro sjećam, od školskih obaveza do svih onih sportskih uspjeha u kojima smo sudjelovali. Bio je veliki zaljubljenik u sve sportove, a posebno nogomet kojeg je odlično igrao. Dovoljno je reći da je osvojio brojne trofeje igrajući mali nogomet za razred i reprezentaciju osnovne škole, zatim za razred i reprezentaciju srednje škole, ekipe Okićko naselje i Veseli Dečki te veliki nogomet za Jasku i Desinec. Zbog svoje tjelesne konstitucije mogao je igrati na više pozicija u ekipi, od golmana do igrača. Od djetinjstva je bio društven i vrlo aktivan među mladima gdje se uključivao u sva događanja vezana za jaskansku omladinu.
Malonogometna ekipa srednje škole Jastrebarsko 1977. na Centrali. Stoje slijeva: Zvonimir Priselac, Zlatko Jurak, Marijan Bosilj, čuče: Žarko Pavlić, Zdenko Vuković Cena, Zlatko Beška, Velimir Korak
Na radnoj akciji krajem sedamdesetih godina, slijeva: Petar Čorak, Fikret Ahmetović, Branko Popović, Marijan Bosilj
Dvadeset je godina prošlo od prerane smrti našega dragog školskog kolege, prijatelja, sportaša i Jaskanca kojeg se uvijek moramo sjećati. Marijan je bio uzoran suprug i otac, a život je nastavio u Donjem Desincu sa suprugom Nevicom. U braku su im se rodile dvije kćeri: Ivana udata za Miroslava Jemića i Suzana udata za Maria Cigetića. Na djedov društveni život su ponosne unuke Leona Jemić, Lara Jemić, Marijana Cigetić i unuk Mauro Cigetić. Svi oni rodili su se poslije djedove smrti. Vrijedno je spomenuti da je četrnaestogodišnja unuka Leona Jemić krenula djedovim stopama i nogometnu karijeru započela u NK Mladost iz Klinča Sela, a od lipnja ove godine trenira u ŽNK Agram iz Zagreba.
U sjećanje na dvadeset godina od prerane smrti Marijana Bosilja obiteljska posveta glasi:
„Puno je već godina prošlo od kada te crna zemlja krije, a tvoja nas ruka zagrlila nije. Ne znamo koliko će još vremena proći, ali mi ćemo k tebi jednog dana doći. Bit će tada sve po starom, vječno sretni u tvom zagrljaju. A do tada u snove naše dođi ti, pa ćemo lakše susret u vječnosti čekati.“
Zdenko Vuković Cena
