Jedan od temeljnih ciljeva obnove dvorca Erdödy očuvanje je izvornih građevnih elemenata iz 17. i 18. stoljeća

 Trenutno su u tijeku konzervatorski radovi na pojedinim elementima koji su sačuvani na dvorcu, a o tome nam je više rekao konzervator Darko Kovač.
U tijeku su konzervatorski i restauratorski radovi kojima se pristupilo s velikom pažnjom. Što obuhvaćaju?
-Od očuvanih elemenata s desne strane glavnog ulaza može se vidjeti mramorna stela s grbom Tome II. Erdödyja i natpisom iz 1592. godine, a ona je i simbol završetka gradnje druge faze dvorca. Sljedeći element koji se restaurira je natpis iznad samog ulaza koji je napravljen u žbuci. Tu je također sam ulazni portal koji je nekad imao vrata na podizanje budući da je cijeli dvorac bio okružen jarkom koji je bo ispunjen vodom. Restauratori obrađuju i dva natpisa na žbuci pročelja unutar dvorišta koja pokazuju godine kada su se određeni trjemovi dvorca obnovili i kada je trijem koji je prije bio drven postao zidan.
Koliko su ti radovi zahtjevni?
-Svi ti elementi pokušavaju se demontirati i obnoviti kako bi se kasnije mogli vratiti na izvorno mjesto. S obzirom na konstruktivna ojačanja na zidovima i stropovima koja je potrebno izvesti da bi se dvorac sačuvao, godine se moraju skinuti zajedno sa žbukom na kojoj su nanesene te će se u završnoj fazi ponovno vratiti na pročelje unutrašnjeg dvorišta. S njima će se ponoviti i oslik trijema, lukova i sva druga dekoracija koja je u svom skromnom obujmu postojala na unutarnjem dvorištu.

Ovi elementi zapravo govore i o samoj gradnji dvorca?
-Tako je, oni govore o raznim fazama gradnje dvorca. Dvorac je, naime, građen u nekoliko faza, a gradnja je započeta krajem 15. stoljeća. Gradio ga je ban Ivanuš Korvin, a imao je formu pravokutne četvero ugaone građevine s kulom iznad glavnog ulaza. Bio je okružen vodenim jarkom koji je služio za obranu i imao je podizni most. Stotinjak godina kasnije, u doba kada je cijeli posjed već pripadao obitelji Erdödy (od 1519. godine), dvorac je značajno nadograđen, a o tome govori i već spomenuti natpis u kamenu pored ulaza. Dvorac je tada dobio novi izgled s četiri ugaone kule. Središnja kula nad ulazom je srušena u gornjoj trećini i postavljen je zajednički krov. Unutar dvorišta nalazio se drveni trijem koji je opsluživao katove dvorca koji je tada služio isključivo u obrambene svrhe i za potrebe vlastelinstva. Tek kasnije, u trećoj fazi, on se rekonstruira na način da dobiva sjeverno krilo koje postaje rezidencijalno, a nakon tog vremena više je namijenjen stanovanju i boravku plemićke obitelji nego što je služio u vojne svrhe jer se opasnost od Turaka smanjivala. U četvrtoj se fazi ruše južne kule koje danas više ne postoje, ostaju samo sjeverne, nadograđuje se južno krilo koje dobiva drugi kat pa kuća dalje živi nekim svojim životom.

–Sveobuhvatnom obnovom koja je jako zahtjevna, dvorac će se ponovno staviti u upotrebu. Kakvo je stanje dvorca iz gledišta Vaše struke?
U 19. stoljeću, ukidanjem plemstva, svi ovakvi objekti počinju stagnirati, čak i propadati jer više ne postoje sredstva iz kojih bi se održavali. Mijenjaju se vlasnici, mijenjaju se namjene, i tako sve do kraja 20. stoljeća, kada je u zadnjoj fazi ovdje bio smješten muzej. Objekt je u lošem stanju, u međuvremenu se srušio svod i strop zapadnog krila, a objekt je počeo prokišnjavati, jer se nije koristio. Pravo stanje konstrukcije nije se moglo sagledati prije raščišćavanja građevine budući da su neki dijelovi bili urušeni, zato je obnova doista zahtjevna i kompleksna, a njome će se vrijedan kulturno – povijesni objekt sačuvati od daljnjeg propadanja.

P.A.