NAŠ JASKANAC IVAN MAJCUNIĆ U CIBONI!

Naš mladi jaskanski košarkaš Ivan Majcunić, izdanak je prave košarkaške obitelji u kojoj su za košarku živjeli ili još uvijek žive, nažalost pokojni djed Vid (jedan od osnivača i dugogodišnji predsjednik KK Jaska), otac Renato (dugogodišnji igrač, trener i tajnik KK Jaska), mlađi brat, također izuzetno nadareni i uspješni košarkaš, uskoro i internacionalac Hrvoje, a interesantno je spomenuti da je i sestra Ines (inače dvostruka svjetska baletna prvakinja) već šest godina pedantna statističarka na utakmicama KK Gorica.

Proteklih dana junak ove naše priče, Ivan Majcunić postao je novim košarkašem zagrebačke Cibone, s kojom je potpisao dvogodišnji ugovor, a taj veliki trenutak našeg sugrađanina, sjajan je povod da ga detaljnije predstavimo našoj javnosti.
Ivan je rođen 24. srpnja 1996. godine, a prve košarkaške korake napravio na domaćem parketu, u dresu KK Jaska. Potom je nastupao za Cedevitu, Mladost, Feniks, Zagreb (u kojem je u sezoni 2015/16 stupio na seniorsku scenu), a proteklih godina bio je igrač, čak i kapetan prvoligaša Gorice. Ivan je bio i hrvatski reprezentativac u mlađim uzrasnim kategorijama, a posebno je ponosan na europsku broncu (U-18) 2014. i svjetsko srebro (U-19), osvojeno 2015. godine. Sad slijedi novi, najveći izazov – Cibona.



Ivane, reci nam za početak nešto o svojim košarkaškim počecima u Jaski. Kada je i kako sve počelo?
-Košarku sam počeo igrati s trinaest godina. Ekipa je bila dobra. U početku je glavni motiv bilo druženje s prijateljima. Uvijek sam volio sport. Prvi trener mi je bio otac.
Kako je dalje tekao tvoj put i razvoj u mlađim uzrasnim kategorijama?
-Nakon par godina u KK Jaska, jednu sam kadetsku sezonu odigrao u KK Cedevita. Juniorske sezone sam igrao u KK Feniks i KK Mladost.
Godine 2014. i 2015. osvojio si s reprezentacijom Hrvatske europsku broncu (U-18) i svjetsko srebro (U-19). Prisjeti se malo tih prekrasnih i posebnih trenutaka.
-Uvijek je lijepo biti dio tima koji pobjeđuje. Na tim sam natjecanjima osim lijepih uspomena sklopio i brojna prijateljstva koja traju još danas. Čast je bila igrati za reprezentaciju.

Profesionalnu seniorsku karijeru počeo si u KK Zagreb, pa nastavio u KK Gorica, čiji si bio i kapetan. Jesi li zadovoljan do sada ostvarenim?
-Zadovoljan sam do sada ostvarenim. Uvijek se trudim dati sve od sebe. Dobra igra je rezultat rada. Ponosan sam na veliki uspjeh KK Gorica ostvaren kroz zadnjih par sezona. Stručni stožer je na raspolaganju imao odlične igrače. Smatram da je to bilo ključno. Drago mi je što sam u prošloj sezoni bio kapetan momčadi, a dečkima i u novoj sezoni želim dobar rezultat.
Koji treneri su te do sada vodili kroz karijeru? Bi li nekoga posebno izdvojio i istaknuo?
-Kroz karijeru imao sam puno trenera. Svaki me naučio nečem drugom. Izdvojio bih svog oca Renata. Njegovi mi savjeti puno znače. Još davno kada smo počinjali vjerovao je u moj uspjeh. Danas je ponosan. S tribina prati svaku moju utakmicu kao vjerni navijač, no zna dati i kritiku i pohvalu po zasluzi. Izdvojio bih također i trenera Jenkača, koji nažalost više nije s nama. Pomogao mi je puno u individualnom radu.
Odnedavno si postao košarkaš najtrofejnijeg i najvećeg hrvatskog kluba Cibone. Kako si se osjećao kad je došao poziv iz Cibone?
-Poziv za igranjem na višoj razini natjecanja zasigurno je izazov. Bio sam počašćen. Želja mi je uvijek biti bolji. Vjerujem kako će mi igranje u drugom okruženju i s novom ekipom otvoriti nove mogućnosti za profesionalni napredak.

Kakva su tvoja očekivanja, želje i ciljevi u nadolazećem razdoblju u dresu Cibone?
-Prvi korak po dolasku je prilagodba. Nadam se da će me ekipa dobro prihvatiti. U košarci je najvažniji tim. Trener ima jasnu ideju u kojoj svatko ima svoju ulogu. Želja mi je svojom igrom pridonijeti ostvarivanju odličnih rezultata momčadi.

Bila je to sažeta priča o našem Jaskancu, Ivanu Majcuniću, kojem želimo puno sreće i uspjeha te daljnje iskorake u nadolazećim godinama njegove karijere.
Tomislav Tadić

Share on facebook
Share on twitter
Share on pinterest
Share on linkedin