Iako malen grad, Jaska ima puno poznatih ljudi, a jedan od njih je svakako i Mario Hlača, cijenjeni hrvatski fotograf koji danas živi u Samoboru, ali Jaska mu je dalje u srcu
Mario je iz Jaske otišao još krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, najprije u London, onda u Zagreb, da bi na kraju odlučio živjeti u Samoboru. Treba spomenuti da je i Mariova supruga Mirjana također Jaskanka. U Samoboru živi već tridesetak godina, ali u Jasku često svraća jer srce ga vuče tamo gdje je proveo lijepe mladenačke dane. Potječe iz ugledne jaskanske odvjetničke obitelji Hlača. Naime, njegov djed dr. Marijan Hlača u Jasku je došao početkom prošlog stoljeća i tu ostao živjeti zajedno sa svojom suprugom Danicom, rođenom Kerhin, čiji su roditelji bili veleposjednici u Zdenčini.
U njihovoj obiteljskoj kući u samom centru grada rodio se Mariov otac Predrag, također ugledni jaskanski odvjetnik. Mario je već kao dječak bio veoma osebujna ličnost. Bio je umjetnička duša. Volio je glazbu, a ljubav za fotografiju usadio mu je njegov prijatelj Vlado Vinski, poznati svjetski fotograf koji je nažalost tragično završio u Americi. Vlado je, naime, u Jasku došao živjeti nekoliko godina kod svoje bake Jagice Matšek, supruge jaskanskog veletrgovca Josipa Matšeka, koji je imao veletrgovinu u današnjoj Županijskoj zgradi u ulici Vladka Mačeka. Budući da su Hlače i Matšeki bili obiteljski prijatelji, Vlado je dolazio u kuću kod Maria gdje mu je pokazao najvažnije tajne umjetničke fotografije. Nije stoga čudno što je Mario studirao i povijest umjetnosti. Mario zna puno toga o staroj Jaski i njenoj povijesti. Jedan nas je podatak koji nam je rekao najugodnije iznenadio, a vezan je uz poštansku službu. Naime, davne 1525. bila je po nalogu kralja Ferdinanda I, uspostavljena prva poštohoda prema Hrvatskoj, i to od Graza, preko Maribora i Celja do Jastrebarskog. Dakle, ne do Zagreba, ne do Karlovca ili Samobora, već do Jaske. Zanimljiv je i razlog za takvu kraljevu naredbu. U to vrijeme u Jastrebarskom se na dulje vrijeme utaborio Nikola Jurišić, načelnik štaba Ferdinandove vojske, pa je vladar zahtijevao čvršću i bržu vezu preko Graza, Maribora i Celje do Jastrebarskog. Samo da spomenemo da je prva poštanska linija od Beča do Zagreba uspostavljena čak četiri godine kasnije 1529.
“Kad sam na jednoj izložbi u Samoboru vidio taj podatak bio sam silno ponosan na svoju Jasku, koja je sve do Drugog svjetskog rata bila važna destinacija u Hrvatskoj”, rekao nam je Hlača. Tu su boravili i radili snažni veletrgovci, od Matšeka, Grabnera, Vrbosa i drugih koji su u našem gradu izgradili obiteljske kuće kakve su se mogle vidjeti samo u velikim gradovima.
Mario Hlača rođen je u Zagrebu 1956. godine. Studirao je pravo i povijest umjetnosti, a 1977. odlazi u London gdje se počinje baviti fotografijom. Radio je i izučavao fotografiju u profesionalnim fotografskim studijima. Počeo je izlagati 1982. godine, a dosad je imao devet samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu (Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt 1987., Birmingham University 1984., London 1985.) Sudjelovao je i na više skupnih izložbi kao: Suvremena evropska fotografija (Kunstmuseum Düsseldorf), Nova fotografija 4 (Galerija suvremene umjetnosti Zagreb, Muzej suvremene umetnosti Beograd), “Meine Zeit, mein Raubtier” (Kunstmuseum Düsseldorf), Suvremena fotografija (Cornell University, Department of Art) itd. Kolekcija njegovih fotografija nalazi se u Bibliotheque Nationale, Paris. Izlagao je i u Jastrebarskom, tamo negdje početkom devedesetih godina u galeriji Gradskog muzeja. Nakon uređenja jaskanskog muzeja, bilo bi lijepo vidjeti još jednu Hlačinu, možda retrospektivnu izložbu njegovih radova. A ima ih doista veliki broj, u raznim katalozima, knjigama i brošurama. Puno je surađivao s hrvatskim vinarima a veliki doprinos dao je i u svojevrsnoj monografiji Zagrebačke županije “Pisani rubac Hrvatske.
Poznati umjetnički kritičar i direktor International Museum of Photography at George Eastman House, Rochester, New York, prof. Robert Sobieszek, napisao je: “U fotografijama Maria Hlače vidi se kontinuitet tradicije nadrealizma karakterističnog za južnu Europu, što je potpuno različito od onoga što se danas može naći u Americi, uz par izuzetaka”.
Jaska dakle može biti ponosna na svog nekadašnjeg sugrađanina, Maria Hlaču, koji se, kako nam je rekao jako veseli završetku uređenja jaskanskog dvorca Erdödy koji u njemu budi mnoge uspomene voljenog grada.
Ivica Krčelić
