Projekt Male škole glume Gradskog kazališta Jastrebarsko privlači velik broj polaznika. Kvalitetan program i sjajne voditeljice škole Klara Blažek i Lucija Severinac, jaskanskog djeci omogućuje kreativno provođenje slobodnog vremena, jačanje samopouzdanja, ali i povezivanje s drugom djecom u kazalištu i van njega
Mala škola glume Gradskog kazališta Jastrebarsko namijenjena je učenicima osnovne škole s područja grada Jastrebarskog, a pokrenuta je još 2006. u sklopu Dramske družine Ivane Brlić-Mažuranić. Obnovljena je i osuvremenjena 2019. godine od kada niže uspjeh za uspjehom. Velika je to zasluga samog vodstva jaskanskog kazališta, ali i mladih voditeljica, Klar Blažek i Lucije Severinac, koje ne žale truda ni vremena radeći i učeći djecu, ne samo glumi već i razvijanju samopouzdanja i stvaranju komunikativnih, sigurnih mladih ljudi koji znaju cijeniti svoje i tuđe mogućnosti i mišljenja. Nakon izvrsne božićne predstave “Neka jedu kolače” koja je ispraćena ovacijama publike posjetili smo ih na jednoj od proba u jaskanskom Domu kulture. Uočili smo jednu opuštenu, ali ujedno i ozbiljnu atmosferu u kojoj djeca disciplinirano odrađuju svoje uloge. Voditeljice pak pomno sve prate, koordiniraju i svojim im savjetima pomažu da izvuku ono najbolje. Nakon probe zadržali smo se u ugodnom razgovoru s Lucijom i Klarom, mladim djevojkama koje za svoje godine imaju nevjerojatno široko znanje na čemu bi im mogli zavidjeti i mnogo stariji kolege.
Koliko si ti Lucija već u jaskanskom kazalištu i što te privuklo glumi, a sad i radu s djecom u Maloj školi glume?
Lucija: U kazalištu sam nekih osam godina. Krenula sam početkom srednje škole jer je tada bilo #sviidu i formirala se stvarno odlična grupa koja se prelaskom većine članova iz srednje škole na fakultet, nažalost, raspala. Taj je period definitivno ispričao najljepše kazališne priče i stvorio najdraže uspomene. Prije četiri godine ponovno je pokrenuta osnovnoškolska grupa u sklopu projekta Mala škola glume. Na poziv voditeljice projekta Mije Matasić prve sam se godine uključila kao asistentica, Klara se kao asistentica uključila druge godine, a treće smo godine preuzele grupu i stvarno uživamo vodeći ju. Dobile smo bašbaš divnu djecu – spontanu, neposrednu, iskrenu i zaigranu – i stvarno nam je divno raditi s njima.
Mala škola glume nije samo škola glume već puno više. Na koji način zapravo radite s djecom i što je cilj svega?
Klara: Naš se rad temelji na metodici dramske pedagogije, na metodama iskustvenog učenja i poučavanja. Velika se pozornost posvećuje izražavanju vlastitog mišljenja i ideja, razvoju kritičkoga mišljenja, odnosno poticanju individualnosti i talenta naših polaznika, smanjivanju straha od javnog nastupa, razvijanju samopouzdanja i stvaranju komunikativnih, sigurnih mladih ljudi koji znaju cijeniti svoje i tuđe mogućnosti i mišljenja. Važno je istaknuti i poticanje zajedništva, timskoga rada, uspostavljanje dobrih odnosa unutar grupe i stvaranja pozitivne grupne dinamike. Tu je i učenje o svim procesima i sudionicima u nastajanju predstave. Polaznici Male škole glume nisu samo glumci koju izvode završni produkt. Oni su uključeni u ciklus stvaranja scenskog prikaza od razrade ideje do realizacije. Dakle, predstave su samo dio procesa koji se odvija na našim radionicama.
Zanimljivo je da pišete i tekstove za predstave koje radite s djecom. Kako ste se odlučile za to i ima li neki razlog tome?
Lucija: Prva predstava koju smo trebale samostalno osmisliti i realizirati bila je božićna predstava, a s obzirom na to da je broj polaznika uvelike nadmašio arsenal klasičnih božićnih likova, javila se potreba za pisanjem teksta. Tako je nastao tekst naše prve predstave Božić u Sceni. U našim tekstovima ne postoje glavne i sporedne uloge te svi imaju podjednaku količinu teksta jer su djeca izuzetno opterećena time, pa se ovakav način rada pokazao kao dobar mehanizam za sprečavanje kompetitivne i toksične atmosfere. Svjesne smo da u životu nije tako i da će se kad tad trebati suočiti s realnošću i nejednakošću, no s obzirom na to da je radna etika sviju gotovo jednaka i da se nitko posebno ne ističe, ostavit ćemo ih još neko vrijeme u utopijskom balončiću. Osim toga, tekstove pišemo i iz pragmatičnog razloga – teško je očekivati da će se uvijek svi moći okupiti, bolesti i neke životne okolnosti su nepredvidive – tako da cijela priča može funkcionirati i bez pojedinih likova, a logika se i narativna struktura zadržavaju preraspodjelom teksta. A i pisanje teksta dobra je platforma za inkorporiranje vlastitih vrijednosti koje želimo prenijeti na djecu.
Osim Male škole glume ti si Klara i glumica u jaskanskom kazalištu, radiš i s jednim vokalno-instrumentalnim ansamblom, surađuješ i s KUD-om Desinec. Kako to sve stigneš uz svoj redoviti učiteljski posao?
Klara: Škola mi je, naravno, na prvom mjestu. Na odgoj i obrazovanje djece gledam kao rad s budućim uspješnim ljudima koji u školi stvaraju temelje svoje budućnosti. Istaknula bih i suradnju s divnim mladim glazbenicima koji čine vokalno-instrumentalni ansambl kojeg vodim već nekoliko godina. Djelujemo kao sastav koji pjeva i svira na svečanostima vjenčanja kao i na raznim kulturnim manifestacijama. Također, drago mi je što imam priliku surađivati s KUD-om „Desinec“ i Zajednicom kulturno-umjetničkih udruga Grada Jastrebarskog kojima sam zahvalna na prilikama za rad u umjetničkom aspektu tradicijske kulture. Kako sve stignem? Što se „Male škole glume“ tiče, drago mi je što imam Luciju. Ona sve koordinira, organizira i odlično usklađuje sa svim svojim obavezama. Stvarno joj svaka čast. Drago mi je što imam i dovoljno volje za radom, podršku roditelja i pomoć sestre koja ima strpljenja za moje ideje. Nažalost, često koristim frazu: „Malo ću kasniti“, ali nastojim se u životu voditi izrekom: „Sve se može kad se hoće“ i to je uistinu tako.
Nakon božićne predstave sigurno pripremate i neku novu. Što će to biti?
Lucija: Rekla bih punom parom, ali s obzirom na ostale obaveze i tempo od predstave po polugodištu koje nastaju iz nule, modus operandi nam je sve u zadnji čast – to nam je umjetnički pečat. Šalu na stranu, nakon odmora od božićne predstave i ciklusa dramskih radionica usmjerenih na razvoj mašte, kreativnosti, samopouzdanja, javnog nastupa i grupne kohezije, uskoro krećemo s radom na završnoj predstavi. Nekako se prirodno ispostavilo da je u božićnim predstavama, zbog cijelog tog blagdanskom ozračja, naglasak više na emotivnom aspektu i promicanju tolerancije i zajedništva, dok je u završnoj predstavi naglasak više na edukativnom aspektu, no, naravno, jedno ne isključuje drugo, ništa nije strogo razgraničeno, tako da ni završna predstava nije lišena moralnog aspekta. Ideja za završnu predstavu nam je upoznati polaznike, a onda i publiku, sa opusom Ivane Brlić-Mažuranić i sa našom slavenskom podlogom – mitovima, vjerovanjima i običajima te vidjeti koji su se on njih zadržali do danas, a zbog snažne kristijanizacije nismo niti svjesni njihove slavenske geneze.
Nekako pri kraju našeg razgovora pridružio nam se je i predsjednik kazališta Velimir Kokot, koji također ima samo riječi hvale za Klaru i Luciju.
Velimir Kokot: Klara Blažek i Lucija Severinac posljednjih godina s glumcima s jaskanskog područja rade odličan posao i stoga nije čudno da je projekt Male škole glume primio brojna priznanja od kojih bi svakako izdvojio ono za najbolju akciju na razini Hrvatske od Društva Naša djeca RH. Međutim nama najdraže priznanje, koje ujedno predstavlja i dokaz kvalitete rada Male škole glume, svakako je broj polaznika koji se drastično povećava iz godine u godinu. Sretni smo što jaskanskoj djeci možemo ponuditi pravi kazališni život koji će im zasigurno ostati u sjećanju ali ih i unaprijediti u njihovom životu! Zahvaljujemo svim roditeljima koji su nam ukazali povjerenje i svoju djecu doveli u Gradsko kazalište Jastrebarsko. I za kraj htio bi reći da Malu školu glume prepoznaju, ali i financijski podupiru Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Zagrebačka županija, Grad Jastrebarsko baš kao i drugi pokrovitelji i sponzori, poput Voda Jastrebarsko koji su naš dugogodišnji partner. Velike nam olakšava i kvalitetna suradnja s Centrom za kulturu Jastrebarsko.
Ivica Krčelić