Veliki Gradišćanac, dugogodišnji prijatelj Jaske i Jaskanaca

Mirko Berlakovich, učitelj i direktor dvojezične glavne škole u Velikom Borištofu, lektor, glazbenik i kulturni djelatnik, veliki prijatelj Jaske i Jaskanaca, napustio nas je u 86. godini života nakon duge i teške bolesti 31. srpnja 2026.

Povodom Mirkovog 85. rođendana prošle je godine Hrvatsko štamparsko društvo objavilo knjigu “Naš Mirko” u kojoj različiti autori i autorice govore o zaslugama Mirka Berlakovića kao osnivača tamburaških sastava, bivšeg predsjednika Hrvatskoga štamparskoga društva, autora knjiga i pjesmarica te bivšeg direktora Dvojezične srednje škole Veliki Borištof. Knjiga je nastala na inicijativu njegove kćerke Zorke Kinde-Berlakovich, vrsne znanstvenice, voditeljice nastavničkog studija za hrvatski i gradišćanskohrvatski jezik na Pedagoškoj visokoj školi u Željeznom (Klagenfurt/Eisenstadt) te predsjednice Austrijskog društva za kroatistiku.

Kao In memoriam objavljujemo tekst koji je o Mirku Berlakovichu za tu knjigu napisao njegov dugogodišnji prijatelj Nino Škrabe.

Mirko Berlaković, legendarni gradišćanski učitelj i glazbenik (i puno toga više) nije samo moj prijatelj, on je moj gradišćanski brat. Nismo se viđali često, ali smo proteklih desetljeća i na daljinu podržavali jedan drugoga i raznovrsna brojna događanja koja smo poticali i u kojima smo sudjelovali. Nas dvojica bili smo svojevremeno pokretači i domaćini brojnih razmjena gostovanja jaskanskih i gradišćanskih kulturnih i sportskih društava. On kao voditelj i dirigent Kolo – Slavuja i tajnik borištofskih nogometaša, ja kao voditelj i redatelj jaskanskog kazališta i tajnik jaskanskih nogometaša. Tako su u Gradišću gostovali Kulturno-umjetnička sekcija Ogranka Matice hrvatske u Jastrebarskom iz Donjeg Desinca s proslavljenom “Prigorskom svadbom”, seniori i juniori Nogometnog kluba Jaska te jaskanski kazalištarci s predstavama “Dobri vojak Švejk” i “Plavi Božić”. U Jaski su gostovali gradišćanski folklorni ansambl Kolo – Slavuj te seniori i juniori nogometnog kluba iz Velikog Borištofa (SC Grosswarasdorf). Naši kulturni i sportski nastupi u Gradišću i gradišćanski u Jaski bili su uvijek prožeti nezaboravnim druženjima i radosnim oduševljenjem svih sudionika, a naša suradnja prerasla je u iskreno, duboko prijateljstvo.

Mirko i njegova obitelj često su boravili u našem domu, a Mirkove kćerke Kornelija i Zorka provodile su svoje ljetne praznične dane u našoj Jaski. Zapisala je nedavno Zorka (s kojom dijelim i rođendan, 22. listopada): “Bilo nam je u Jaski ljepše nego na Jadranu!”
Mirko je u knjizi “Nino Škrabe – 55 godina kazališta” (2023) zapisao: “Nino i ja smo se brzo sprijateljili i on me prihvatio kao brata, a njegov tata Ivica kao sina. Bili su to prelijepi dani za mene. U kući Škrabe našao sam svoj drugi dom. Dolazio sam kao da idem svojoj vlastitoj obitelji.”
Bili smo često raspoloženi i za različite šale. Odlučili smo tako testirati vlastitu popularnost i poslali smo jedan drugom razglednice. On je svoju naslovio samo s: “Nino, Yu – Jaska”, a ja moju samo s “Mirko A – 7304”. Razglednice su stigle za tri dana svaka na svoj cilj.
Udar na Hrvatsko proljeće prekinuo je i našu jaskansko-gradišćansku suradnju, ali na naše prijateljstvo to nije imalo nikakvog utjecaja. Kad je Hrvatska postala slobodna i samostalna zemlja, češće smo se nalazili i slavili hrvatsku slobodu. Gostovanje jaskanskog kazališta u Gradišću i u Beču doživjelo je zahvaljujući ponajviše Mirku ogroman uspjeh. Naše prekrasno prijateljstvo proširilo se i na drugu generaciju naših obitelji. Mirka sam posljednji put vidio 2021. kad je zajedno sa svojom mlađom kćerkom, Zorkom Kindom-Berlaković, uglednom austrijskom i hrvatskom znanstvenicom, posjetio Jasku i Zagreb gdje su gledali moju histrionsku hit-predstavu “Stoka sitnog zuba” na zagrebačkoj Opatovini. Iako narušenog zdravlja, Mirko je uspio zadržati sebi svojstven mladenački žar, vedrinu i optimizam.

I poslije više od 50 godina poznanstva i pored 329 kilometara udaljenosti Mirko i ja osjećamo se i dalje iznimno bliski. I u danima radosti i u danima tuge znamo i on i ja da imamo brata s kojim smo trajno povezani u mislima i molitvama.
Dragi Mirko, neka te Svevišnji po zagovoru Marije Kraljice Hrvata poživi i čuva na radost svih nas koji te volimo!
Za Mirkom tuguje cijelo Gradišće te posebno njegovi najbliži – supruga Erika, kćeri Kornelia i Zorka, zet Damir, unuci Roman, Manuel, Zrinka i Katarina te praunuci Fini, Nino i Mija.

MH