Marica Povrženić, rođena je pod djevojačkim prezimenom Stepušin u Donjoj Kupčini 1948. godine od roditelja Marice i Josipa. Bila je najmlađe dijete u obitelji uz braću Dragutina, Ivana i Milana, te sestru Katicu. Osnovnu školu pohađala je u Donjoj Kupčini, nakon čega seli u Zagreb gdje pohađa Srednju školu za Upravu i pravosuđe koju završava 1968. godine. Iste godine dolazi u Jastrebarsko gdje se zapošljava u Općini Jastrebarsko na upravnim poslovima u Katastru, a potom u Odjelu Financija. Uz rad je završila Višu Upravnu Školu u Zagrebu, te je nakon stečene diplome Višeg Upravnog pravnika promaknuta na radno mjesto Tržišnog inspektora u Jastrebarskom. Od 1984. godine radi u Policijskoj postaji Jastrebarsko na poziciji Voditelja Odjela za upravne poslove gdje ostaje do mirovine, u koju odlazi 1. studenog 2012. godine. Bila je priznati stručnjak u području upravnih propisa koji se odnose na prava građana, posebice onih koji se tiču hrvatskog državljanstva i prava stranaca u Republici Hrvatskoj a svoj je posao obavljala profesionalno i predano, nastojeći uvijek pomoći strankama u ostvarivanju svojih prava u okvirima zakona i propisa. Za njezin doprinos Republici Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata, Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman dodijelio joj je 1999. godine odličje Spomenice domovinske zahvalnosti.
Od 1971. godine u skladnom je braku sa suprugom Josipom s kojim je dobila dvije kćeri, Nives – koja sa suprugom Andreom ima sina Alessandra, te Martinu. Krajem studenog 2021. Marica i Josip su u krugu najuže obitelji proslavili 50. obljetnicu svog braka, što je ujedno bila i posljednja proslava prije nego što je preminula 12. prosinca 2021.
Marica je bila vrlo cijenjena u profesionalnim krugovima i sa svojim bivšim kolegama iz Općine Jastrebarsko, Upravnog odjela Policijske postaje Jastrebarsko, kao i s onima iz Policijske Uprave Zagrebačke održavala je prisne odnose i nakon odlaska u mirovinu. Slovila je za pravednog rukovoditelja, te je prema svakome imala individualni pristup i puno razumijevanja.
Bila je predana svojoj široj i užoj obitelji, te je tijekom svog života svima nastojala biti od koristi, podrške i pomoći. Sa svojom užom obitelji, kojoj je usadila obiteljske vrijednosti i važnost pomaganja drugima, vodila je brigu o starijim članovima obitelji nastojeći im po svaku cijenu omogućiti dostojnu starost i njegu u njihovom vlastitom domu. Tijekom cijelog života ostala je čvrsto vezana uz svoju rodnu Donju Kupčinu, Jasku te otok i grad Krk uz koji je vežu mnoge uspomene i lijepa druženja s bratom Ivicom (Ivanom), njegovom obitelji, kumovima te brojnim prijateljima. U posljednjim godinama života, dok se s optimizmom i nadom borila s teškom bolesti, veliki izvor životne snage, uz supruga i djecu, bio joj je i unuk Alessandro. Marica je bila skromna, racionalna, snažna i požrtvovna osoba, uvijek spremna pomoći drugima na uštrb vlastitog komfora. Sve što je mogla napraviti danas, nije odgađala za sutra. Uvijek je naglašavala vrijednost predanog rada, poštenja i obitelji, te je bila magnet oko kojeg su se svi rado okupljali kod blagdanskog stola, nedjeljnog ručka, rođendana i drugih prigoda. U prigodi 50. godišnjice braka rekla je da u svojem životu ništa ne bi mijenjala i da bi ga proživjela na jednak način kad bi imala drugu priliku. Svojoj obitelji a i svima onima koji su s njom bili bliski i koji su je poznavali, neizmjerno će nedostajati i nastavit će živjeti u njihovim srcima i sjećanjima.
Počivala u miru Božjem!