Od Jaske do Tahitija i natrag
Franjo Medvedovski Dado, koji nas je napustio u 84. godini života, svojim životopisom zaslužio je biti junakom neke uzbudljive knjige ili filma.
Potomak stare jaskanske obitelji, mlađi brat legendarnog sportaša i omiljenog jaskanskog brijača Stjepana Medvedovskog Zipe, u ranom djetinjstvu ostao je bez roditelja pa su brigu o njemu vodili baka Zora i stariji brat Štef. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnoj Jaski. Bio je buntovan i neukrotiv mladić, uvijek sklon neobičnim izazovima i nesvakidašnjim pustolovinama. Zanimljivo je da je 1966. bio desni branič pobjedničke momčadi Jastreba, prvaka općinske nogometne Ljetne lige, a u paru s Marijanom Vuljetom dvostruki pobjednik sanjkaškog natjecanja Kup Plešivice (1967. i 1968).
Nemiran duh, ekonomski i politički razlozi, odveli su Dadu daleko pa je završio kao vrhunski majstor za oružje i dočasnik u redovima francuske Legije stranaca. Stekao je i francusko državljanstvo. Kao dječak maštao je uz film “Pobuna na brodu Bounty” o egzotičnom otoku Tahitiju, dragulju južnog Pacifika, ali nije mogao ni sanjati da će na Tahitiju zasnovati obitelj i tamo sa suprugom Brigitte dobiti dvoje djece, sina Tomislava i kćerku Manavu, s kojima je do kraja života održavao vezu.
Nostalgija i čežnja za zavičajem bila je toliko jaka da se Dado kao umirovljenik odlučio 1990. vratiti u svoju Jasku. Uključio se u Domovinski rat, u kojem je kao natporučnik Hrvatske vojske svojim iskustvom dao znatan doprinos. I nakon povratka u Hrvatsku bio je vjerni čitatelj Legijinog službenog mjesečnika “Képi blanc”, nazvanom po bijeloj kapi, simbolu elitne vojne postrojbe, kojom se trajno ponosio.
Dado je bio jedan od osnivača Streljačkog kluba “Jastreb”, njegov predsjednik, tajnik, trener i sudac. Posebno se uz veliku podršku svoje najbliže i najdraže suradnice, supruge Đurđice Hočevar Medvedovski (1950–2023), istaknuo kao jedan od osnivača udruge jasličara, vrhunski majstor izrade jaslica i dobitnik mnogih nagrada na izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Bio je pasionirani sakupljač starina, dokumenata, znački, razglednica, predmeta i fotografija vezanih za jaskansku prošlost i baštinu. Djelovao je kao suradnik i član mnogih udruga i društava (Matica hrvatska, Dobrovoljno vatrogasno društvo Jastrebarsko, Sportsko ribolovno društvo Jastrebarsko, Hrvatsko planinarsko društvo Jastrebarsko, Udruga ratnih veterana Prve gardijske brigade “Tigrovi”, Hrvatska udruga kolekcionara Rijeka, Hrvatsko numizmatičko društvo Zagreb). Dobitnik je Plakete Grada Jastrebarskog (2014).
Dadina kći Manava Medvedovski na svojem se Facebook profilu na dirljiv način oprostila od svojeg oca. Njezine riječi otkrivaju Dadu Medvedovskog kojeg smo manje poznavali. Pored ostalog Manava je napisala: “Bio si otac koji nikad nije prestao voljeti svoju djecu unatoč 18 600 kilometara koji su nas dijelili. Zvao si nas na naše rođendane i sve do danas uvijek smo dobivali tvoje čestitke. Te male sitne pažnje podsjećale su nas koliko smo ti značili. Naša putovanja u Perpignan i Hrvatsku ostat će zauvijek upisana u mojem sjećanju. A tek naši susreti vikendom na messengeru, naše duge rasprave subotom i nedjeljom… To je dio tebe koji ćemo brižno čuvati u našim srcima… Kao i legionarska gesla koja su bila dio tvojeg bića: “Čast i vjernost”, “Stupaj ili umri”, “Legija je naša domovina”. Konačno ćeš sresti svoje roditelje, moju baku i djeda. Poljubi ih i snažno ih zagrli i u moje ime. Ovo je samo zemaljsko zbogom jer ćemo se jednog dana opet sresti. Tvoje završno putovanje počinje danas. Sretan ti put, tata! Jako te volim.”
Dragi sused Dada, mon cher François, neka ti je laka i meka ova hrvatska jaskanska zemljica koju si toliko ljubio!
Nino Škrabe
