Postoje ljudi koji postanu legende još za života, prepoznatljivi i omiljeni u svom mjestu. Jedan od njih je i Zlatko Dragović Fifa, posebna duša, jednostavan, skroman i uvijek na usluzi svojim sugrađanima
Teško biste pronašli Jaskanca koji ne pozna ili nije čuo za Fifu. Već više od trideset godina svojim je sugrađanima uvijek na usluzi, sada kada vodi trgovinu u centru grada ili nekada kad je bio jedan od najpoznatijih videotekara. I mi smo ga pronašli u njegovoj trgovini u ljubaznom razgovoru s jednim od kupaca. Mnogi ovdje rado dolaze samo na čašicu razgovora, s nekim pitanjem ili nekim svojim razmišljanjima, jer Fifa ima za svakog vremena i strpljenja. Lijepo o njemu govore i njegove suradnice, Martina i Dragica, koje već godinama rade u Fifinoj trgovini i tu su našle dobrog i pristojnog poslodavca koji ima razumijevanja kada njima treba izaći u susret. “On vam je čovjek koji će pomoći i onome koga nikad prije nije vidio, razgovarati s onima koje uopće ne poznaje, jer jednostavno zna da je svakom od nas potrebna lijepa riječ i pažnja”, rekle su nam njegove zaposlenice.
Fifu nije mazio život, prije bi se moglo reći da je dobivao udarce od kojih se mnogi od nas nikada ne bi oporavili. Koliko god izgleda krhko, Fifa je zapravo jako snažan. Najviše voli pričati o svojem djetinstvu na Sljemenovoj farmi u Novakima gdje je njegov otac Tomo bio poslovođa. “Uvije u srcu nosim svoju obitelj. Tata mi je na posebnom mjestu. Odrastao sam uz starijeg brata Željka s kojim sam provodio bezbrižne dane igrajući se, ali i raditi bezazlene dječje nepodopštine po kukuruzima tamošnje farme. S dvanaest godina došao je u Jasku gdje su Dragovići izgradili obiteljsku kuću. Već kao mali pokazivao je veliki interes za nogomet, što je odmah zamijetio veliki nogometni entuzijast i stručnjak Vladimir Mikšić, tadašnji nastavnik i direktor jaskanske osnovne škole koji je i najzaslužniji za Fifinu sjajnu nogometnu karijeru. Naime, po završetku osnovne škole odveo je njega i Zdravka Režeka u juniorsku momčad Duge Rese, a potom i u NK Karlovac, gdje je Fifa na kraju igrao i u seniorskoj konkurenciji tadašnjeg drugoligaša. Iz Karlovca je otišao u NK Zagreb, gdje se nije dugo zadržao jer su mu u bjelovarskoj Česmi ponudili mnogo bolje uvjete. U svojoj nogometnoj karijeri igrao je čak za desetak klubova, a što je najzanimljivije najmanje je igrao za Jasku. Naime, osamdesetih godina Ratko Aralica i pokojni Maro Bradvić došli su u Bjelovar po Fifu i doveli ga u Jasku, ali ubrzo se ponovno vratio u Bjelovar, grad za koji je mislio da će u njemu provesti ostatak života. No, sudbina je htjela drugačije i početkom devedesetih vratio se u rodni grad gdje je otvorio videoteku Fifa. Ovaj ga nadimak prati od djetinstva kada su ga najprije zvali Pifa, ali kad je počeo igrati nogomet onda je svima bio zanimljiviji nadimak Fifa, po kojem je i ušao u legendu. U Bjelovaru je kupio i svoju prvu kameru kojom je bilježio i najvažnije trenutke novije jaskanske povijesti. Nažalost najveći dio tih video materijala nije sačuvan, pa ni dolazak prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana u Jastrebarsko. Snimanje mu je bila velika strast ljubav, ali i izvor zarade jer je snimio veliki broj svadbi. Za Fifu se može reći da je veoma osebujan čovjek, zaljubljen u svoj grad za koji kaže da je kao i većina gradova napretkom tehnologije izgubio dušu. Ljudi se više ne druže, nitko nema vremena za nikog, svi su na “pametnim telefonima”, kompjuterima i pred televizorima. Druželjubivim ljudima to teško pada, a takav je čovjek i Fifa.
-Što god radili ne smijemo sve raditi kao što su radili drugi ili oponašajući druge. Uvijek u posao i život moramo unijeti nešto novo, naše, osebujno. Samo ćemo tako svijet činiti boljim i naprednijim. Puno sam puta osjetio nešto poput tihog glasa koji mi govori da nešto nije za mene. Kada sam osjetio takav nemir, gotovo sam uvijek promijenio ili posao ili nešto drugo, kaže nam Fifa, i dodaje kako ima taj neki unutarnji osjećaj da ga vodi neka viša sila.
Da bi ostvario što veći kontakt s ljudima počeo je na Facebooku emitirati svoj poznati “Čušpajz”, emisiju u kojoj su mu se javljali ljudi iz cijele Hrvatske, pa i prekomorskih zemalja. Uvijek ističe Džo Maračića Makija, čije je pjesme volio puštati, a ovaj je to pratio i tako su postali prijatelji. Danas više ne emitira Čušpajz i gotovo da ga i nema na društvenim mrežama. Naime, teško ga je pogodila smrt sina Timona, i u njegovim očima od tada vidite samo tugu. Od njegove smrti nije prošao dan da nije bio i pomolio se na Timonovom grobu.
-Smrt je jedan od najtužnijih i najnesretnijih događaja u životu, rekao nam je s tugom Fifa.
Ali život ide dalje, ostale su mu njegove princeze, Stella i Kim. Ostali su mu i njegovi Jaskanci koje, bez obzira ne sve što ga je snašlo dočekuje u svojoj trgovini s osmjehom i lijepom riječju. Ostani nam i dalje takav dragi naš Fifa!
Ivica Krčelić
