Svoje umirovljeničke dane Vlado Delić posvetio je pčelama, ljekovitom bilju i općenito prirodi jer tu nalazi veliko zadovoljstvo i savršeni odmak od svih nedaća današnjeg vremena
Ako želite vidjeti Vladu u pravom elementu onda ga morate potražiti u njegovom pčelinjaku gdje provodi puno vremena razgovarajući i mazeći svoje pčelice kao da su njegova dječica. U svaku košnicu unosi takav mir i ljubav koju i njegove pčelice itekako osjećaju i pozitivno reagiraju na njegovu prisutnost. U to smo se i sami uvjerili kada smo došli u Vladin pčelinjak da malo porazgovaramo o njegovim penzionerskim danima i velikoj ljubavi prema pčelama i prirodi. Vlado je veoma skroman i ne voli pričati o sebi, ali ako želite nešto saznati o pčelama i ljekovitom bilju onda ste pronašli pravu osobu.
Iako je u “medne vode” zaplovio tek prije nekoliko godina proučio je svu dostupnu literaturu kako bi saznao sve o pčelarstvu i pčelinjem svijetu, ali, kako nam je rekao, najvažnije od svega je ljubav prema ovim malim životinjicama koje će vam sve višestruko vratiti. Posljednjih godina nisu baš idealna vremena za pčelare jer su proljeća, kao i ovogodišnje, s puno kiše i jako ograničenim pašama.
-Dobar pčelar neće svojim miljenicama ukrasti sav med, tekuće blago koje im ljudi otimaju već tisućama godina, znajući koliko je hranjiv i blagotvoran, priča nam Vlado, i dodaje kako mu nikad nije bio prioritet uzeti pčelama sav med, dapače, ako ga i nije bilo u dovoljnim količinama on im je kupovao pogačice koji nisu nimalo jeftine, ali mu je zato veliko zadovoljstvo što je sačuvao živote svojim pčelicama. Klimatske promjene uzele su svoj danak o čemu svakodnevno svjedočimo, priča nam ovaj zaljubljenik u prirodu i pčelarstvo. Svatko može dati svoj doprinos da barem malo ublažimo posljedice, ali ljudska pohlepa je očito prevelika. Da nema pčela ne bi bilo ni svijeta, uvjeren je Vlado. Njegov trud, i trud svih onih koji ga ulažu da bi se održala ravnoteža u prirodi treba itekako poštovati i cijeniti.
Treba reći da u Hrvatskoj postoje povoljni uvjeti za razvoj pčelarstva, jer su naša područja bogata medonosnim biljem na livadama, u šumama i poljoprivrednim površinama koje osiguravaju pčelinju pašu. Kad nema dovoljno paše u našem gradu, Vlado svoje pčelinje košnice vozi tamo gdje je ima. Kad smo ga pitali otkud tolika ljubav prema pčelama, odgovorio na je pitanjem: “Tko ne bi volio pčele kada su tako divne životinje? I čovjek bi morao biti vrijedan kao pčela pa bi nam bilo puno bolje i ljepše živjeti, rekao nam je na kraju našeg razgovora Vlado Delić.
Kažimo za kraj da Vlado puno i planinari, član je jaskanskog planinarskog društva, a prilikom planinarenja sakuplja i ljekovito bilje od kojeg pravi čajeve i tinkture. Rado ih poklanja svojim prijateljima i poznanicima, jer kako nam kaže, najsretniji je kada može nekom pomoći.
Ivica Krčelić
