Nakon što su gradski vijećnici na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća jednoglasno podržali inicijativu Željka Pavkovića o osnivanju društva “Plešivičko vinogorje” odlučili smo porazgovarati s ovim uglednim jaskanskim poduzetnikom.

“Rođen sam u obitelji koja se čitav svoj radni i životni vijek bavila vinogradarstvom. Odmalena smo svi radili u vinogradu i u tom razdoblju života kod mnogih mladih ljudi dolazi do dileme – ili ćete zavoljeli taj posao ili ga zamrzite i tražite priliku da što dalje pobjegnete”– započinje svoju priču Željko Pavković, vlasnik obiteljske tvrtke Pa-vin d.o.o. iz Jastrebarskog. Željko nije pobjegao. Dapače, njegova ljubav prema vinogradarstvu najbolje se ogleda u 28 godina uspješnog poslovanja tvrtke Pa-vin d.o.o. koja je danas jedna od najpoznatijih tvrtki specijaliziranih za vinogradarstvo, vinarstvo i podrumarstvo. Nema vinara u Hrvatskoj koji nije radio ili barem nije čuo za Pa-vin, a u Željkovoj tvrtki danas rade brojni diplomirani inženjeri agronomije, inženjeri poljoprivrede i poljoprivredni tehničari.
“Moj otac, majka, brat, sestra i ja smo u vinogradu proveli jako puno vremena, a pošto se sve radilo ručno puno smo razgovarali te se na taj način pripremali za budućnost. Ovo naglašavam jer je to bit problema današnjeg društva. Obitelji provode vrlo malo vremena zajedno, na zajedničkom projektu, svako trči u svom smjeru i tako se u većini slučajeva i pogube svaki za sebe”– nastavlja dalje svoju priču Željko, dok ja razmišljam zašto mi sve ovo nadugo i naširoko priča. Zar se nismo dogovorili da će tema ovog našeg razgovora biti osnivanje tvrtke “Plešivičko vinogorje” koja se osniva upravo na inicijativu Željka Pavkovića, a s ciljem da se „PZ Plešivica“ spasi od stečaja? I dok ja nestrpljivo u mislima prebirem po pitanjima koje sam spremio, Željko mi ne da da ga prekinem. Nastavlja dalje po svojem: “Ja kao roditelj i djed smatram da potomcima nije dovoljno dati samo obrazovanje kroz školski sustav, niti ostaviti puno novaca, već da obitelj kroz rad i druženje treba pripremiti svoje potomke za cjelokupan život. Zahvalan sam što smo to moj brat, sestra i ja dobili od naših roditelja kao najveće nasljeđe i bogatstvo koje smo mogli dobiti.”
Uslijedio je trenutak tišine. U tih tri, četiri sekunde postalo mi je sve jasno. Sve ovo što je Željko rekao na početku sada je imalo potpunog smisla. Priznajem sam sebi da sam u ovaj razgovor ušao vrlo površno i s ciljem da to što prije odradim. Želio sam razgovarati o riziku da stečaj otvori mogućnost da PZ Plešivica preuzme neki strani kupac kojem ne bi bio interes zadržati niti ljude niti kvalitetu, već se možda samo koristiti imenom Plešivica, što bi postojećim vinarima i cijelom kraju donijelo samo štetu i probleme. Imao sam spreman set pitanja vezanih uz buduće poslovanje. Zanimali su me udjeli i struktura vlasništva. A sada sam shvatio da se cijela ova priča ne gradi na isključivoj želji za profitabilnošću već da je ono pravo bogatstvo sama Plešivica, koju treba poput svakog vinograda njegovati i zaštititi kako bi njezin prinos bio dovoljan za sve.

“Osnivanje tvrtke Plešivičko vinogorje d.o.o. nije samo čisti posao temeljen na poslovnim rezultatima, mada je normalno da posluje pozitivno i ostvaruje profit, već ima puno veću ulogu u krugu šire zajednice“ – nastavlja dalje Željko i trgne me iz mojih razmišljanja. Slušam ga dalje kako se prisjeća osnivanja Poljoprivredne zadruge Plešivica 1979. godine i zlatnih godina kada je u periodu između 1984. i 1986. godine izgrađena i zgrada kao najljepši i najmoderniji objekt za prihvat i preradu grožđa i proizvodnju kvalitetnih vina u Plešivičko-okićkoj vinogradarskoj regiji. Međutim, okolnosti su dovele do prijetnje stečajem, što bi ugrozilo ne samo postojeću imovinu već i brand Plešivice. “Zahvaljujući velikim i etabliranim vinarima zadržan je brand Plešivice i podignut na višu razinu, no moramo misliti o budućnosti malih proizvođača koji svi zajedno čine obitelj. Znamo tko je srce svake obitelji, to je majka. Zato je moja ideja vodilja briga o majci svih vinara – Plešivici, čime sam htio dočarati ozbiljnost, ali i emotivnu važnost ove situacije”, ističe Pavković te nastavlja dalje objašnjavati model osnivanja nove tvrtke “Plešivičko vinogorje”. Radi se o širokoj platformi koja nikome ne daje ekskluzivno pravo na imovinu i poslovanje bivše zadruge PZ Plešivica, već je zamišljena kao trgovačko društvo u kojem se udjeli nude svim zainteresiranima, od vinara, poslovnih ulagača, ali i svih Jaskanaca bez obzira tko su i čime se bave, jer ih svih povezuje ljubav i povezanost sa Plešivicom. Cilj osnivanja trgovačkog društva Plešivičko vinogorje d.o.o. za vinogradarstvo i vinarstvo, je zaštita javnog interesa kroz okupljanje vinogradara i vinara kako bi se očuvala tradicija jaskanskog kraja u uzgoju vinove loze i stvaranju kvalitetnih vina. Također, interes je i povećanje površina nasadima loza i edukacija mladih naraštaja te promocije Plešivičkog kraja.
Na kraju sve dobiva smisao. Raspršile su se i eventualne nedoumice zašto bi netko u današnje vrijeme težio većem dobru, a ne gledao isključivo vlastitu korist. Željko je kao osoba prošao cijeli krug, od djetinjstva u kojem se s obitelji vlastoručno borio za svaki trs, do danas kada su mu brojni vinogradi diljem Hrvatske osigurali uspješan život i poslovanje. I zbog toga se njegova inicijativa može prepoznati kao iskren poziv svima koji su zainteresirani za uključivanje u zajednički poslovni model s humanim licem. Korist može imati cijeli kraj i zajednica, a najviše Plešivica na kojoj će se na ovaj način održati tradicija vinogradarstva i vinarstva.
D.M.